Graham Greene

Trenutna verzija ovog članka napisana je neformalnim stilom i podsjeća na priču, a ne na enciklopedijski članak. Da bi zadovoljio standarde Wikipedije i neutralno gledište, ovaj članak zahtijeva čišćenje.

Graham Greene (Berkhamsted, Engleska 2. oktobar 1904. – Vevey, Švicarska, 3. april 1991.),^[1] engleski romanopisac i pripovjedač.

Tokom studija u Oxfordu proživljava krizu moralnog i religijskog identiteta, što ga prvo dovodi u krugove radikalne ljevice, a završava vjerskom konverzijom s protestantizma na katoličku vjeru. Temperamentalno kolerik, sklon avanturama, koketira s opasnošću i rubnim situacijama ljudskog postojanja, Graham Greene je protagonist i hroničar egzistencijalnih, etičkih i spiritualnih kriza modernog zapadnjaka. Na tragu svog velikog uzora Conrada, Greene je ostvario opus koji "pokriva" veći dio planete Zemlje (Evropu, Latinsku Ameriku, južnu Aziju, Afriku), opisao neuralgične tačke savremene civilizacije i drame dekolonizacije, prljave ratove obavještajnih službi, spiritualnu dramu vjernika (najčešće, ali, ne isključivo) bijelaca u kolonijalnom miljeu, političke i ideološke progone, hladnoratovski sukob. Sam pisac dijeli svoje knjige na ozbiljnije, "romane", i lagahnije, "razonode" (entertainments), ali u obama vrstama razvija radnju koja obiluje vanjskim i unutrašnjim napetostima. Neke od značajki njegovih proznih narativnih djela su: dramatičan i "detektivski" zaplet, potjera i progon koje provode institucije sistema (policija, vojska, tajne službe), funkcionalan i dojmljiv stil kojim dominiraju grafički opisi brutalnih i grotesknih situacija, ali bez baroknih retoričkih Conradovih ekscesa, te nužnost moralnog i spiritualnog izbora u ekstremnim iskušenjima.

Prije Drugog svjetskog rata ostvario je remek djela hibridnog žanra: "Brightonska stijena"/"Ubica i slatkiš" (1938.) o svijetu gangsterskih obračuna, "Moć i slava" (1940.) o duhovnoj drami svećenika alkoholičara u atmosferi vjerskih progona u haotičnom i totalitarnim tendencijama opsjednutom Meksiku. Poslijeratno doba karakterizira još nekoliko majstorskih ostvarenja: "Srž stvari" (1948.), lociran u Africi, gdje se u atmosferi "Greenelanda" (prljavština, kukci, vrelina, zarazne bolesti) odvija završna drama preljubnika, alkoholičara i samoubice Scoobija; "Kraj veze" (1951.), poluautobiografski ljubavni roman, nabijen vjerskom tematikom i postavljen u Londonu pod njemačkim bombama; špijunsko-politički "Mirni Amerikanac" (1956.), o počecima američkog intervencionizma u Indokini; "Treći čovjek" (1950.), scenarij za čuveni film režisera Carola Reeda.

Ponekad je kritika dovodila u pitanje iskrenost autorovih vjerskih uvjerenja, a još češće mu je zamjerala dogmatičnost u tretiranju duhovnih tema. Međutim, teško je reći kako esencijalno religijski pisac, od Bunyana do Dostojevskog ili Bernanosa, može izbjeći takvoj vrsti prigovora. Greeneova djela nisu ideološki romani s tezom, ali u njima je implicitno raspoznatljiv piščev stav. Tobožnji problem s Greeneom (i drugim piscima religijskog habitusa) je u tom što je njihov nenametljiv stav teško prihvatljiv dijelu modernog čitateljstva, koji bez prigovora prihvata izričite svjetonazorske iskaze drugih autora koji su više u skladu s dezorijentiranošću ili sekularnim senzibilitetom prosječnog čitaoca (npr. Kafka ili Proust). Njegov najbolji kasniji roman "Ljudski faktor" (1978.) tematizira problem izdaje i vjernosti kroz lik glavnog junaka, prisiljenog na dvostruku špijunažu kako bi mu sovjetski objavještajci pomogli izbaviti voljenu ženu iz mučilišta južnoafričke policije. Neki od eseja su sakupljeni u zbirci "Izgubljeno djetinjstvo" (1953.). Nefikcionalna proza o druženju s diktatorom Omarom Torrijosom, još jedno je svjedočanstvo njegovog nekonvencionalnog života. Posmrtno mu je objavljena i autobiografska proza "Moj svijet - dnevnik jednog sna", svojevrsni onirički dnevnik u kojem je taj autor, simbol autodestruktivnog i raskoljenog sebstva, objelodanio djetinje naivni i nevini svijet svojih snova.

1. ^ "Graham Greene | British author". Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 13. 6. 2016.